Ostaviću svetlo...
Žanr: psihološka ljubavna drama / toksična veza / „plači, ljubavi, lepša si mi tako”.
Radnja: ona konačno odlazi iz kuće, a on je moli da ostane. Ne zato što ne može bez nje, nego zato što prvi put vidi suze u njenim očima i shvata da je to ono što je sve vreme želeo.
Problem: ČOVEČE, PUSTI ŽENU DA ODE!
A ona mu ostavlja svetlo upaljeno.
ZAŠTO?!
Znači on je emocionalno maltretira, ona mu ostavlja svetlo, kuća izgleda k'o mesto gde je poslednji put neko video čoveka 1987, a na zadnjoj korici čitalac kaže da neke ljubavi zakasne.
Ovo više nije „velika ljubav”. Ovo je slučaj za centar za socijalni rad.
Samo prednja i zadnja e-korica.
Bez teksta unutra.