Mentalno zdravlje nije jedna dihotomna kategorija koju imamo ili nemamo. Mentalno zdravlje, pre svega, treba shvatiti kao jedan kontinuum. Na tom kontuinuumu možemo da se krećemo između 0% i 100 % što samo što nikada nije ni baš nula % (potpuno odsustvo mentalnog zdravlja) niti je 100% (potpuno, savršeno zdravlje). Ako smo iznad 50 % rekla bih da je naše mentalno zdravlje očuvano a ako padamo ispod 50% da smo u specifičnoj fazi ranjivosti gde naše mentalno zdravlje u riziku i gde se manifestuju različiti problemi ili poremećaji.
Na ovoj skali krećemo se ka minusu ili plusu tj ka nula ili 100 u zavisnosti od različitih faktora: izloženosti stresu, kapaciteta da upravljamo stresom, emocionalnih, socijalnih, fizičkih, materijalnih resursa, kvaliteta bliskih odnosa, sistemsko-porodičnih odnosa, dostupnosti podrške, ličnih karakteristika koje utiču na otpornost (rezilijentnost), prethodnih traumatskih iskustava, aktuelnih životnih izazova, razvijenosti emocionalne pismenosti, nivoa razvijenosti brige o sebi i dr.
Često se srećem sa pitanjem kada se obratiti za pihološku podršku. Iskreno, rekla bih da se uvek možemo obratiti za podršku jer je to najbolji način ulaganja u sebe i svoje mentalno zdravlje. Mentalno zdravlje je kapacitet koji je potrebno stalno negovati.
Svi smo mi ponekad ranjivi a tada nam najviše treba podške kako bismo očuvali svoje mentalno zdravlje i prevenirali patološke promene. Neki od indikatora da smo u minusu sa mentalnim zdravljem : učestale opsesivne misli koje ne prolaze same od sebe, stalno preispitivanje, preplavljenost iracionalnim strahovima i/li neadekvatnim osećajem krivice, panični napadi, preterana potreba za izolacijom i povlačenjem, gubljenje kontakta sa bliskim osobama, osećanje gubitka identiteta (depersonalizacija), iskrivljena slika o svom telu (dismorfija), poremećaji ishrane, hronično osećanje depresivnosti, teškoće u ovladavanju besa, teškoće u održavanju pažnje i koncentracije, pad libida, zloupotreba alkohola i/ili supstanci, teškoće u doživljavanju prijatnih osećanja, gubitak volje, energije, preplavljenost osećanjem besmisla, pad samopouzdanja, zanemarivanje fizičke i mentalne brige o sebi, teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, hronični umor, čest pad imuniteta, teškoće u prevladavanju stresa.. Bilo koji od ovih simptoma da je prisutan neophodno je obratiti se za psihološku podršku kako bi se prevenirao razvoj psiholoških sindorma ili ono što se prepoznaje kao poremećaj.
Sa druge strane, bilo da se nalazimo u minus fazi gde postoj i rizik od razvoja poremećaja ili u plus fazi, fazi rasta i razvoja psihološka podrška je važna i delotvorna.
Psihološka podrška se može organizovati kroz različite metode: koučing, savetovanje, individualnu i grupnu psihoterapiju. Svi ovi pristupi polaze od ideje da je promena moguća. Takođe, usmereni su na postizanje željene promene u sadašnjem vremenu, postizanja osećanja efikasnosti i kontrole nad sobom i svojim životom, osnaživanje psiholoških resursa i sticanje veština adekvatne brige o sebi (upravljanje vremenom, upravljanje stresom, emocionalna pismenost, samorefleksija, izgradnja zdravih navika, efikasno struktuiranje vremena...). Psihoterapija je specifična po tome po tome što u cilju postizanja željene promene “seže u dubinu” u onoj meri u kojoj je potrebno da se osveste duboki nesvesni mehanizmi koji oblikuju ponašanje, emocije, stavove, sisteme vrednosti i odnos prema sebi. Psihoterapija omogućava sržnu promenu i razbijanje svih onih obrazaca koji nas blokiraju u postizanju svojih punih kapaciteta i autentičnog življenja.
Bilo koji metod da odabere kao vid psihološke podrške nećete pogrešiti. Pravo vreme je uvek jer danas psihološka podrška sve više dobija svoju vrednost i prepoznatljivost kao način da očuvamo i unapredimo sebe. Iako mi podršku najčešće vezujemo za pojavu simptoma što prepoznajemo kao sekundarnu prevenciju dala bih prednost primarnoj prevenciji. Korišćenje psihološke podrške preventivno, u fazi rasta i razvoja, izuzetno delotvorno jer optimizuje nivo funkcionisanja i osećanje subjektivnog blagostanja i zadovoljstva i minimizuje rizik od urušavanja mentalnog zdravlja.
Ivana Perić, psihološkinja i psihoterapeutkinja transakcione analize