Kršćanstvo u doba Ante-Niceje, crkveni oci i progon kršćana

Kršćanstvo je u antičko-nikejskom razdoblju bilo vrijeme u kršćanskoj povijesti do Prvog Nikejskog sabora. Ovo poglavlje obuhvaća razdoblje nakon apostolskog doba prvog stoljeća, oko 100. Godine poslije Krista, do Nikeje 325. Godine. U drugom i trećem stoljeću došlo je do oštrog odvajanja kršćanstva od njegovih ranih korijena. Krajem drugog stoljeća postojalo je izričito odbacivanje tada modernog židovstva i židovske kulture, s rastućim brojem adversus judejske literature. Kršćanstvo u četvrtom i petom stoljeću doživjelo je pritisak vlade Rimskog carstva i razvilo snažnu biskupsku i ujedinjujuću strukturu. Ante-Nicejsko razdoblje bilo je bez takvog autoriteta i bilo je raznovrsnije. Mnoge varijacije u ovom dobu prkose urednoj kategorizaciji, jer su različiti oblici kršćanstva složeno komunicirali.Židovski progon Isusovih sljedbenika započeo je tek kad se kršćanstvo počelo širiti među poganima i kad su Židovi shvatili odvojenost između sebe i kršćana. Paul E. Davies navodi da je nasilna progoniteljska revnost koju su pokazivali neki Židovi pooštrila kritike Židova u Evanđeljima onako kako su napisane. Oci Crkve bili su drevni i utjecajni kršćanski teolozi i pisci koji su uspostavili intelektualne i doktrinarne temelje kršćanstva. Ne postoji konačan popis. Povijesno razdoblje tijekom kojeg su cvjetali znanstvenici nazivaju Patrističkim dobom koje završava otprilike oko 700. Godine (Bizantski ikonoklazam započeo je 726. Godine, Ivan Damaskin umro je 749. Godine).

Author: Mikael Eskelner