Razgovarali smo i sa Anom Jovanović, kliničkim psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom pod supervizijom koja je prošla kroz Letnji program za terapeute. Tokom ukupno 12 sati zajedničkog rada, Ana je kako navodi imala priliku da jasnije sagleda svoje profesionalne ciljeve, definiše pravac u kojem želi da razvija praksu i pronađe balans između ličnog i profesionalnog rasta.
U intervjuu koji sledi, Ana iskreno deli kako je doživela proces šta joj je bilo najizazovnije, šta joj je donelo najviše koristi i kako danas gleda na svoju praksu nakon programa.
- Šta te motivisalo da se prijaviš za program?
Najveća motivacija mi je bila ta da steknem novu perspektivu u radu, koju bi mi dali iskusni terapeuti i psiholozi u radu sa klijentima. Htela sam da naučim nešto novo što možda nisam imala prilike da čujem ili da primim informaciju koju sam već znala, ali na drugačiji način, iz druge perspektive; to menjanje načina gledanja na stvari i spajanje različitih pristupa je ono što je mene motivisalo da krenem da ulažem u znanje, a čini mi se da baš to ono što Ekvilibrijum tim i nudi kroz svoje edukacije, radionice i predavanja.
- Koji deo programa ti je bio najkorisniji?
Teško je izabrati baš jedan deo koji mi je bio najkorisniji, ali kao neko ko već duže vreme prati rad Ekvilibrijum tima, ono što sam primetila je da se znanje i iskustvo uvek deli nesebično. Baš taj prostor za sigurno deljenje i razmenu iskustava, mesto da dobiješ odgovore na neka pitanja koja možda ne bi mogli da pitamo u nekom drugom kontekstu jeste ono što čini ceo program neprocenjivim i definitivno transformativnim. Same radionice imaju neki svoj progresivni tok i ako smem da izvučem paralelu, podsećaju me na terapijski proces koji ima svoj početak, razradu i završetak, gde na kraju izađemo slični ali nekako drugačiji, gde izvučemo nešto što će nam pomoći u daljem radu i na ličnom, ali i na profesionalnom polju jednom rečju cela radionica može biti transformativna.
- Šta ti je bilo najvrednije tokom programa?
Materijali su mi veoma koristili to je neki fizički dokaz o tome da Ekvilibrijum tim daje onaj 101% truda za svoje učesnike 😉, nešto na šta možemo da se oslonimo i nakon radionica, ali ono što me je prijatno iznenadilo jesu grupe podrške, gde možemo da delimo neke korisne informacije jedni sa drugima. Terapeutski rad je ponekad prilično izolovana profesija, a ove grupe nam omogućavaju da se povežemo jedni sa drugima i baš mi je drago što nam je to Ekvilibrijum omogućio. Tako nastavljamo da budemo u kontaktu jedni sa drugima i međusobno učimo i nakon što se radionice završe.
- Da li ti je program pomogao da jasnije vidiš svoj profesionalni pravac ili ciljeve?
Apsolutno! Pre pohađanja kurseva imala sam neku ideju o tome koji bi bili moji profesionalni ciljevi, ali nisam imala jasnu sliku o tome kako da dođem do njih, to je više bila neka maglovita ideja koju sam imala u glavi, dok mi je program omogućio da postavim jasne korake do toga kako da zapravo stignem do tih ciljeva; u suprotnom bi ti ciljevi ostali samo na nivou maštanja i ne bih krenula da radim na ostvarivanju istih.
- Kako ti se dopala dinamika grupe i način na koji je program vođen?
Veoma mi se dopala dinamika grupe kao neko ko je bio često učesnik različitih grupa, bilo manjih ili većih, često sam imala strah da postavim pitanje ili čak još gore, da učestvujem u grupnoj diskusiji, ali nekako se još na početku ostvarila neka topla atmosfera, gde nisam imala osećaj kao da neko procenjuje moje znanje ili želi da me “ulovi” u nekoj grešci, već kao da imam mogućnost da kažem svoje mišljenje i da će to mišljenje možda nekom drugom biti od koristi. Ponovo, ovde mi moram da napomenem da su Ekvilibrijum radionice taj neki siguran prostor, gde možemo i da postavimo pitanja, i da pogrešimo i da ćemo opet biti podržani od strane drugih članova grupe i voditeljki radionica.
- Da li si primenila nešto što si naučila tokom programa u svojoj svakodnevnoj praksi?
Itekako, primetila sam da sada često sa klijentima govorim o konkretnim ciljevima koje mogu da imaju, a onda delim taj cilj na konkretne podciljeve, zadatke i intervencije. Koristim i Ekvilibrijum terapeutski planer, koji može da ujedno bude i način da vodim beleške o klijentima, ali i da prepoznam gde se sada nalazim sa klijentom u terapijskom procesu, šta trebam da radim dalje itd. U suštini, program mi je dao strukturu koju ranije nisam imala, a Ekvilibrijum planer mi služi kao neka vrsta podsetnika, vrsta mini vodiča kroz seanse.
- Šta bi izdvojila kao najveću promenu koju si primetila kod sebe nakon programa?
Najveća promena koju sam primetila kod sebe nakon programa jeste manjak straha u samom radu sa klijentima, kao i veći stepen agensnosti. Pre programa sam se osećala bespomoćno, znala sam otprilike šta trebam da radim, ali nisam imala jasnu strukturu ili jasnoću u radu. Nakon programa sam imala konkretne alatke koje sam mogla da upotrebim, a znanje koje sam imala prethodno je bilo dodatno “utegnuto” informacijama koje sam dobila na samom kursu. Taj manjak straha, odnosno veće samopouzdanje je nešto što mi je omogućilo da se aktivnije uključim u radu sa klijentima, što je bio jedan od mojih ciljeva na početku.
- Kom terapeutu ili kolegi bi preporučio/la ovaj program i zašto?
Ovaj program, kao i sve Ekvilibrijum radionice, bih preporučila i mlađim kolegama, koji su na početku svoje karijere, kojima treba struktura dovoljna da mogu da upuste u terapijski proces sa klijentima, ali i iskusnijim terapeutima koji bi možda želeli da čuju neki drugačiji način rada ili dobiju neku različitu perspektivu o tome kako pristupiti klijentima.
- Koja bi bila tvoja poruka nekome ko se dvoumi da li da se prijavi na ovakav program?
Razumem kolege koje se generalno dvoume, ali čini mi se da ovaj program nema klasičan pristup gde se nešto prednje i nakon toga se zavšava svaki dalji kontakt, već ono što čini ovaj program posebnim jeste mogućnost da mi dobijemo znanje po koje smo došli ali i da podelimo znanje sa drugima. To daje, umesto jednog linearnog, pasivnog procesa primanja znanja, drugu dimenziju interaktivnosti gde smo svi podjenako uključeni, gde se nadovezujemo jedni na druge, pa samim tim zajedno gradimo program koji je po našoj meri. Tako da ako bi neko od kolega ili koleginica želeo da učestvuje u takvom interaktivnom procesu, Ekvilibrijum radionice su definitivno za njega ili nju.
Comments ()