BH Šerpe

In Memoriam:

Edin Prljača (1980 - 2011)

Ilfan Hatibović (1956 - 2013)

Knjiga BH Šerpe - Digitally yours, nastala je nakon tri godine pisanja tekstova na istoimenoj web stranici, od novembra 2006. godine do novembra 2009. godine. Nakon napisanih preko osamdeset tekstova, zaključili smo da je došlo vrijeme da se povučemo iz javnosti i ostavimo naše tekstove budućim generacijama. Vrijeme će prosuditi da li smo bili normalni.

 Abdulah Sidran je jednom rekao: "Ozbiljan čovjek sebe ne smije shvatati previše ozbiljno!". Shvativši našu zbilju neozbiljno, ideja za ovakav projekat nastala je spontano, nakon dugo razmišljanja, jednog toplog ljeta kada smo s gostima iz dijaspore obilazili prirodne ljepote Bosne. Shvatili smo da naša zemlja ljudima koji dođu pruža mnogo više od Centrala, Boema, Hacijende, Cige, Esmeralde. Iako mi, kao svojevrsni čobani, nemamo ništa protiv toga da se čovjek nekad opusti u štali, smatramo da ima i boljih načina da se potroše te 3 marke.

Osnivači tadašnjeg kluba BH Šerpi su Sarajlije, po opredjeljenju Šerpe, a po nacionalnosti Agnostici. Osnivači smo Poderalizma, neo-egzistencijalstičkog pravca humora, nastalog još dok smo bili srednjoškolci, u osnovnoj školi. To je jedna mješavina satire, sarkazma, parodije i maloumnosti. Zahvalni smo dugogodišnjim naporima Freuda i Junga na ustupljenom psiho-analitičkom materijalu koji nam je bio od koristi u potrazi za vlastitim Ja, kao i za izgubljenim Libidom.

Tokom proteklih godina pridružili su nam se mnogi lokal-patrioti, i svi onu sada zajedno rade na deminiranju terena i saljevanju strave u lokalnim mjesnim zajednicama. Posebna zahvalnost ide mom sestriću koji je ispravljao greške u tekstovima, napisao jedan tekst sa svojih 10 godina i dao veliki doprinos štampanju ove knjige. Taj sestrić je sad veliki klipan i ne možeš ga uhvatiti ni za rep ni za glavu.

Montesquieu reče da je čovjek koji piše budala koja se ne zadovoljava samo time što je dosadan onima sa kojima živi, već inisistira na tome da bude dosadan i budućim generacijama. Tako je i sa nama. Ali ko zna, možda naše basne budu jednog dana obavezna lektira. Vjerovatno ne zaslužujemo priznanja koja su nam ljudi dodjeljivali, ali imamo i artritis koji takođe na zaslužujemo.

Ova knjiga nema cilja, jer umjetnost ne bi bila to što jeste da se upražnjava sa nekim posebnim ciljem. Ako neko nađe nešto interesantno za sebe i druge u našim tekstovima, biće nam čast da nam ugrozite autorska prava i širite dalje našu riječ.

Alan Ćatović

Decembar 2015, Sarajevo.